Opet idete? Idemo. Kad putujete? Samo malo da provjerim datume, ne znam gdje sam danas popodne, ni gdje sam bila ujutro, a kamoli kada krećem za dva mjeseca. Razmišljat ću o tome kada dođe vrijeme. Takav je otprilike naš način planiranja putovanja. Takav je i naš život, malo lud, malo zbunjen, često sto na sat, rijetko normalan. Što je uopće danas normalno? Baš nas briga.
Ono što znam je da uskoro idemo i to me drži do trenutka dok ne sjednem u avion i ‘umrem’ se od straha, a kad sletimo tražim novi let i novo putovanje. Nerijetko bukiramo kad smo još negdje i onda mirno nastavljamo dalje.
Mi smo jedna naizgled ‘normalna’ obitelj, dvoje nas, dvoje djece, dvije mačke, koje, hvala nebesima, ne putuju s nama. Neki smo dan pričali bismo li putovali da imamo troje, četvero djece. Ustvari, nismo baš pričali, samo smo odmah zaključi da bi, samo možda malo drukčije, ali o tome bismo razmišljali kad za to dođe vrijeme. Uglavnom, mi i jesmo počeli putovati kad smo dobili djecu. Nekako je ljepše dijeliti dojmove s njima i gledati svijet kroz njihove oči.
Sada imamo dvije putnice od deset i pet, danas kad sam pustila web u svijet, šest godina, svaku sa svojim muhama, prohtjevima, željama i dobrim i malo manje dobrim danima, kako doma, tako i na putovanju.
S njima je svaki dan nova avantura, a koja posebno dolazi do izražaja na putu. Znam, sve to izgleda lijepo na slikama, videima, perfect family, svi sretni, nasmijani, veseli… Kao, uostalom, i sve na društvenim mrežama, no svi znamo da je sve to zaista tako, samo možda malo puno uljepšano. Putovanja, a posebno ona s djecom, su izlazak iz zone komfora, ali zato u njih najbolje uložen novac, i ono najvažnije, vrijeme.
Djeca putovanja doživljavaju na svoj način, sjećaju se događaja koji su u njihovom svijetu bili zanimljivi, kao gdje su jele najbolji kolač, kakav je bio pijesak na plaži, gdje se Eli popišala u gaće, gdje je padala kiša, ali kad na TV-u vide neki grad viču – tu smo bili!
Kako je sve počelo? Iskreno, nemam pojma. S kojih dvadesetak godina živjela sam šest mjeseci u Londonu, doživljavala ga kao svoj dom, bez filinga da sam u nekoj svjetskoj metropoli, uklopila sam se kako da sam oduvijek tamo. Nakon toga, dugo nisam napuštala Hrvatsku, more mi je bilo sasvim dovoljno, i danas je, da se razumijemo, more moje utočište.
Tek s nekih blizu 30 odlazim odmah ‘kak se spada’, u Maleziju i Singapur, na mjesec dana s minimalnim budžetom. I onda opet ništa, sve dok s mužem ne odem na naše prvo veće putovanje, odnosno krstarenje – Savona, Napulj, Valencia, Palma se Mallorca, Marsei… A onda je stigla Iskra. 🙂
Pa samo malo usporili, ne s putovanjima, nego s daljim destinacijama. Muž je, kad smo prohodali bio na Islandu na koji se i dan danas želi vratiti, toliko priča o tom Islandu da je djecu zarazio s odlaskom.
I onda, kad je Iskra imala neke tri godine, ponovo je presudio London, njen prvi let. Tu smo opet imali pauzu, tko bi ga više znao što, kako, posao, onih sto stvari koje radiš u životu, pa je stigla Eli pa je bila ona neka pandemija. Čim je prošla, ili još nije, svi letimo u Dubrovnik i biramo savršeno vrijeme bez gužvi, visokih cijena, samo divan grad i mi. Možda je čak i presudio da poželimo još, možda se onih sto stvari u našim životima posložilo, možda i nije, ali smo naučili putovati uz poslagivanje. Jer, kažu da se putovati mora, a ja im vjerujem.
Ono što na ovoj stranici želim podijeliti s vama su naše male zgode i avanture, i lijepe, i one malo manje lijepe. Želim vas potaknuti da i sami krenete u istraživanje novih svjetova, za sada na ovoj našoj divnoj, predivnoj kugli zemaljskoj. Bilo sami, bilo s djecom, mamom, bakom, psom ili ribicom. Samo da krenete, da počnete, da se gibate, a ako već jeste, možda da otkrijete nešto iz naših zgoda i nezgoda i kad se dogodi nepredviđeno pomislite, dobro je, nismo jedini, dogodilo se i njima i preživjeli su, i dalje putuju. A dogodilo nam se svašta i svemu se danas smijemo, dok čekamo novi let u novi svijet. Kad ste već na familyontour, uživajte!
Za bilo kakve prijedloge, pitanja ili jednostavno nova poznanstva, javite mi se na:
email: kristina2310@gmail.com
